Ambasador

Momčilo Babić

Ambasador Momčilo Babić, rođen u Peći (pokrajina Kosovo i Metohija-Srbija), školovao se u Beogradu, gde je završio Medicinski fakultet, a magistrirao u Moskvi kao stipendista Svetske zdravstvene organizacije na Međunarodnom fakultetu zdravstvene zaštite. Doktorirao je u Beogradu na Medicinskom fakultetu. Specijalizaciju iz socijalne medicine završio je na Medicinskom fakultetu u Beogradu gde je izabran za naučnog saradnika, a od 2000. godine redovni je profesor socijalne medicine.

Ambasador M.Babić je obavljao brojne stručne i društvene dužnosti. Bio je direktor Sektora za razvoj Kliničkog centra Srbije, gradski sekretar za zdravstvo u Skupštini grada Beograda, gde je inicirao projekat ,,Beograd – zdrav grad”.

Deset godina je uspešno obavljao funkciju direktora KBC ,,Bežanijska kosa”, bio je pomoćnik ministra zdravlja Republike Srbije, kao i direktor Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje. Obavljao je dužnost predsednika Saveta Univerziteta u Beogradu.

Preko dve godine proveo je na studijskim boravcima, posebno u Rusiji i SAD u respektivnim svetskim institucijama među kojima: Univerzitet Džons Hopkins u Baltimoru, Centru za kontrolu bolesti i prevenciju u Atlanti, Nacionalni Instituti za zdravlje u Betesdi (Merilend), Univerzitet Džordž-Taun u Vašingtonu, Karolinski Institut – Stokholm, Londonska škola higijene i tropske medicine, Centralni Institut usavršavanja lekara i Institut ,,Semaško” u Moskvi. Uspostavio je saradnju sa Raš Univerzitetom u Čikagu, gde su na usavršavanja godinama upućivani lekari bolnice kojom je rukovodio. Uspostavio je saradnju sa veoma značajnim ruskim lekarima kao što su akademik Čazov i akademik Bokerija, koji su posećivali bolnicu kojom je rukovodio.

Autor je preko 250 naučnih i stručnih radova objavljenih u međunarodnim i domaćim časopisima i na kongresima, kao i 24 stručno-naučne knjige. Bio je osnivač i prvi predsednik Medicinskog akademskog foruma, udruženja lekara akademske provenijencije sa sedištem u Beogradu, osnovanog 2002. godine.

Godine 2012. nagrađen je od strane Prve Evropske kuće iz Beograda nagradom i zvanjem «Najevropljanin» za Program razvoja zdravstvene zaštite u Srbiji.

Godine 2021. organizacija „Servare et mannere“ iz Slovačke Republike dodelila mu je Medalju mira za doprinos unapređenju mira i saradnje među narodima.

Bio je Ambasador Srbije u Bratislavi je od 2018. do 2022. godine. Govori engleski, ruski i slovački jezik. Decenijama se bavi slikarstvom, a svoja dela uglavnom je donirao bolnicama i u humanitarne svrhe.

Oženjen je suprugom Marijanom i otac je dvoje dece: Uroša i Ive.